Aleana Young imala je 30 godina kada je napustila visoko plaćeni posao i odlučila otvoriti vlastiti dućan sira. To se dogodilo prije dvije godine. Danas joj posao cvjeta i nikad nije bila na rubu bankrota iako svojim zaposlenicima plaća 15 dolara po satu. Žena je podijelila svoju priču.
Daljnje pripovijedanje ići će u ime Aleana.
Posao od nule
Živim u Regine u Saskatchewanu, gdje sam se preselila nakon što sam diplomirala i zaljubila se u dečka. Prije svojih avantura u poduzetništvu, osam sam godina radio na polju komunikacija i upravljanja projektima na raznim poljima. Ja sam ambiciozna i marljiva osoba, pa sam mislila da je to djelo mojih snova. Bio sam u krivu. Godinu dana kasnije, shvatio sam da sam nesretan. Nekoliko mjeseci probudio sam se u 4:30 kako bih izradio poslovni plan za podnošenje zahtjeva za financiranje početnika. U svibnju 2017. imao sam 45.000 dolara za otvaranje gurmanske trgovine. Do tada sam studirao doktorat, tako da je taj iznos bio velik za mene, iako nisam mogao kupiti puno stvari. Hladnjaci koštaju više od 3.000 dolara, a staklene vitrine više od 8.000 dolara. Saskatchewan je bio na rubu recesije. Iako su plaće ostale iste, najamnine su se nažalost povećale. Regina je bila i grad mesa, krumpira i knedla s kobasicama, tako da je prodaja sira bila previše šik, ali iskoristio sam priliku.
regrutacija
Ostalo je samo zaposliti barem još jednu osobu, jer se ni sama ne bih mogla nositi sa svime. Morao sam odlučiti koliko ću platiti svojim zaposlenicima. Činilo mi se da dobro osoblje treba platiti pristojnu satnu plaću. Radio sam od 15 do 20 sati tjedno, zarađivao iznad razine izdržavanja, ali i dalje sam postizao kraj s krajem. Morao sam štedjeti, selektivno kupovati proizvode, plaćati račune za komunalije. Bilo je naporno.
Saskatchewan ima najnižu minimalnu plaću u Kanadi. U 2017. godini bilo je oko 11 dolara na sat. Sama provincija je divna, ali postoji visoka razina siromaštva i nejednakosti u dohotku. Rečeno mi je da plaćanje osoblja iznad minimalne plaće predstavlja gubitak novca koji bi vas mogao bankrotirati. Plaćao sam svojim zaposlenicima 13, 14 i 15 dolara po satu, a to me nije koštalo gubitka. Kako mogu prodati komad sira za 10 dolara i istodobno platiti isti iznos osoblju na sat? Stoga su u prvom mjesecu rada svi zarađivali 13 dolara po satu. Postupno sam im povećavao plaću.
Prosperitet poslovanja
U dvije godine broj mojih zaposlenika porastao je na 5 ljudi. Svi su naporno radili, preuzeli inicijativu. Kad sam rekao kolegama da plaćam osoblje 15 dolara na sat, oni su to iznenadili, kao da su i sami izgubili novac. Nikad se nisam bojala izgubiti posao zbog preplata zaposlenima. Iako to ne rješava problem siromaštva u provinciji i ne vodi njenom gospodarskom napretku, to će barem spasiti moje zaposlenike. Što bolje moje osoblje radi, što više kupaca imam i što više poslovanja cvjeta.