Kako je utvrđeno stavkom 6. stavka 5. Zakonika o kaznenom postupku,javni tužitelj - zaposlenik tužiteljstva, koji u ime države podržava tužiteljstvo u kaznenom postupku. Uključivanje tužitelja u postupak osigurava provedbu ustavnih uvjeta o poštivanju postupka na temelju kontradiktornosti i jednakih prava stranaka. 
Odgovornosti zaposlenika
pozicija tužitelj u kaznenom postupku određena potrebom da se osigura vladavina zakona, zaštita sloboda i interesa pojedinca, društva, države. S tim u vezi, zaposlenici koji su uključeni u proizvodnju trebaju:
- Pojačati individualnu odgovornost za ispravne zaključke o ključnim pitanjima kaznenog postupka.
- Vodite se isključivo vladavinom zakona.
- Zajamčiti poštivanje postupovnih i ustavnih prava sudionici suđenja.
- Budite aktivni u istraživanju dokaza.
- Da se osigura objektivnost u izvršavanju funkcija državnog odvjetništva, da se održi u obimu dokaza.
- Da se postavi pitanje sudu o donošenju privatne presude prilikom rasvjetljavanja okolnosti koje su pridonijele izvršenju nezakonitih radnji, činjenica kršenja interesa građana od strane istražitelja / ispitivača itd.
- Odgovaraju na kršenja i grube pogreške koje su istražna tijela / istražna tijela utvrdila tijekom proizvodnje.
tužilac za krivično suđenje sudjeluje ne samostalno, već kao predstavnik države. Taj status nameće posebne dužnosti zaposleniku.
Održavanje i odbijanje tužitelja od progona na sudu
UPK jasno uređuje pravila za sudjelovanje tužitelja u kaznenom postupku. Glavne odredbe sadržane su u članku 246. Kodeksa.
Tužitelj bi se trebao voditi načelom objektivnosti u održavanju kaznenog progona. Njegovi postupci trebaju biti usmjereni na utvrđivanje okolnosti, ne samo inkriminiranje, već i oslobađanje okrivljenika.
Tužitelj kao javni tužitelj djeluje kao neovisan procesni subjekt. Prema tome, njegov položaj nije povezan s nalazima optužnice ili mišljenja. Zaposlenik bi trebao podržati optužbu koliko najbolje zna. On mora provjeriti dostatnost predatih materijala kako bi osudio optuženika.
Ako se tijekom postupka utvrdi da dokazi protiv okrivljenika nisu potkrijepljeni dokazima, motivirani su odbijanje tužitelja, Ova radnja podrazumijeva obustavu postupka ili kaznenog progona u cijelosti ili na odgovarajućem dijelu iz razloga utvrđenih u člancima 24. i 27. Zakona o kaznenom postupku. 
Ključni elementi neuspjeha
Odbijanje gonjenja od strane suda Prije svega, to znači uskraćivanje zaposlenika njegove valjanosti i zakonitosti. U skladu s tim, optužnica građanina ukida. Poricanje se izražava u javnom govoru - izjava tužitelja na sudu.
S obzirom na gore navedeno, možemo dati opću definiciju postupovnog postupka. Odbijanje optužbe Riječ je o izjavi državnog tužitelja na sudskoj sjednici kojom se izražava negativan odnos zaposlenika prema tužiteljstvu u obliku poricanja njegove valjanosti i zakonitosti, motivirajući nemogućnost održavanja određenog predmeta, izvještavajući o prekidu (djelomične / potpune) optužnice.
Važna točka
Odbijanje optužbe potpuno u skladu s imenovanjem kaznenog postupka. S tim u vezi, mnogi stručnjaci negativno ocjenjuju ponašanje nekih zaposlenika koji pokušavaju izbjeći ovu proceduralnu radnju. U praksi, posebno, postoje slučajevi kada dužnosnici podnose zahtjev tužitelju za povrat materijala kako bi se uklonili prekršaji koji navodno nisu povezani s nepotpunošću istrage.
Takvo se ponašanje smatra nezakonitim, a mjerodavne odluke tužitelja nezakonite su i izravno u suprotnosti sa zahtjevima 7. dijela članka 246. ZKP-a.
Posljedice postupovnog postupka
Prvo, mijenja odnos prema okrivljeniku. Sud i drugi sudionici suđenja nakon poduzimanja ove akcije potrebno je tretirati građanina kao nevinog.
Postojeće zakonodavstvo dopušta 2 oblika odbijanja: djelomični i cjeloviti. U ovom drugom slučaju, postoji značajna negacija cjelokupne optužbe. Kao rezultat toga, mjere za održavanje optužnice prestaju. parcijalan odbijanje tužitelja uključuje poricanje određene komponente dokaza. Aktivnost zagovaranja položaja na sudu se nastavlja, ali se njegov opseg smanjuje. U ovom slučaju, tužitelj:
- Negira nepotvrđeni dio optužbe.
- Formulira tezu preostalog dijela i podupire ga.
Značajke djelomičnog kvara
Kazneni postupak predviđa mogućnost ublažavanja optužbi. Mora se razlikovati od djelomičnog neuspjeha. Ublažavanje uključuje:
- Isključenje otežavajućih okolnosti iz sastava djela.
- Izuzeće upućivanja na vladavinu zakona, čije je kršenje pripisano zaključkom ili djelom, ako je zločin predviđen drugim člankom Kaznenog zakona.
- Prekvalifikacija prekršaja u skladu s kaznenom normom kojom se uspostavlja blaža sankcija.
Djelomičnim odbijanjem optužbe dolazi do smanjenja materijalne komponente, poricanja određenih aspekata navodnog zločina. Kad ublažavanje, naprotiv, materijalni i pravni element te iznos navodnog kaznenog djela ostaju nepromijenjeni, a pravna procjena ponašanja okrivljenika se prilagođava.
teren
Tužitelj ima pravo odbiti optužbe ako se pokazalo da je procjena dokaza prikupljenih tijekom istrage bila pogrešna ili su tijekom sudske istrage stigle informacije koje optužbe odbijaju.
Razlozi za odbijanje zaposlenika dijele se, ovisno o razlozima za prestanak tužiteljstva i postupka, na ne-rehabilitacijske i rehabilitacijske. U potonjem slučaju dolazi do odbijanja zbog nepostojanja zločinačkog događaja ili znakova prestupnog djela u ponašanju okrivljenika. Svi ostali razlozi smatraju se ne-rehabilitacijskim. 
U nekim pravnim publikacijama okolnosti se svrstavaju u posebnu kategoriju koja obvezuje zaposlenika da odbije državno gonjenje. To su posebno faktori koji ukazuju na nepostojanje preduvjeta za nastavak postupka. Te okolnosti uključuju:
- Nepostojanje pritužbe žrtve ili pomirenje okrivljenika sa žrtvom u okviru slučajeva privatnog progona.
- Prisutnost presude protiv okrivljenika po istoj optužnici ili sudske odluke o obustavi postupka na istoj osnovi. Te odluke moraju biti učinkovite.
- Postojanje neodgovorene odluke istražitelja / istražnog službenika da odbaci slučaj po istoj optužnici
Obvezni uvjeti
Naredbom glavnog tužitelja od 13. studenoga 2000. br. 141 uspostavljen je niz dužnosti za djelatnike tijela gonjenja koji su sudionici u kaznenom postupku.
U slučaju radikalne razlike između stava javnog tužitelja i sadržaja akta / mišljenja, tužitelj je dužan odmah obavijestiti zaposlenika koji je odobrio navedeni dokument.U isto vrijeme, zaposlenici bi trebali poduzeti usklađene mjere kako bi osigurali pravnu valjanost sudskih žalbi na strani tužiteljstva i isključili bilo kakav utjecaj na procesnu neovisnost državnog odvjetnika.
Ovaj zahtjev podrazumijeva da se odricanje od optužbe mora dogovoriti s teritorijalnim tužiteljem ili njemu jednakom osobom. Međutim, ovo pravilo ne ukazuje na postojanje odnosa između stajališta tužitelja i tužitelja koji je odobrio zaključak / čin. Državni tužitelj - neovisno zločinački sudionik.
Poteškoće u postupku
Prema mišljenju mnogih pravnika, pristup predviđen 7. stavkom 24. članka 246. Zakona o kaznenom postupku može se smatrati prilično logičnim i demokratskim: država, u svojstvu ovlaštene osobe, odbija naplatu, zbog čega sud prekida postupak.
Međutim, pojavljuju se pitanja koja Kodeks ne rješavaju. Na primjer, može li se žalba žaliti od strane tužitelja koji se ne slaže sa stavom državnog tužitelja? Kako će žrtva koja protestira protiv sudske odluke koja proizlazi iz odbijanja kaznenog progona ostvarivati svoja prava?
Pretpretresne faze postupka omogućuju tužiteljstvu, posebno državnom tužitelju, da odustane od zahtjeva protiv osumnjičenog. Prema pravnicima, otkad je slučaj otišao na sud, tijelo koje smatra da bi trebalo biti u mogućnosti donijeti neovisnu odluku u skladu s rezultatima sudske istrage. Napokon, mišljenje nikoga ne može utjecati na odluku i na nju odrediti. Inače se načelo neovisnosti suda neće provoditi. To, pak, nije u skladu sa svrhom postupka. 
Što trebam učiniti ako se mišljenje suda ne podudara sa stavom tužiteljstva, s obzirom na to da potonje može biti uzrokovano i objektivnim rezultatima postupka i subjektivnom ocjenom dokaza? Prema nekim stručnjacima, sud bi trebao utvrditi svoje nalaze u zasebnom proceduralnom dokumentu, bez obzira na, ali uzimajući u obzir položaj tužitelja.
Interesi žrtve
Pokazalo se da su znatno povrijeđeni nakon što odbije tužitelja (čak djelomično) od tužiteljstva. Žrtva, prema odredbama zakona, ima pravo na podršku tužiteljstva zajedno s dužnosnikom. Ali ako potonje odbije, proizvodnja prestaje bez obzira na volju žrtve zločina. Kao što praksa pokazuje, tužitelj ne koordinira svoje postupke sa žrtvom i često ih uopće ne obavijesti o njima.
Zapravo, zakon oduzima žrtvi zločina mogućnost da brani vlastite interese.
Sunčeva objašnjenja
Plenarnom odlukom br. 1 od 5. ožujka 2004., sud je potvrdio da djelomično / potpuno odbijanje tužiteljstva tijekom suđenja, njegovo ublažavanje, predodređuje odluku u skladu s mišljenjem državnog odvjetnika. To je zbog činjenice da se kazneni postupak temelji na načelu jednakosti i konkurencije, a formuliranje i održavanje optužbe osigurava državni odvjetnik. Kao što se vidi, u obrazloženjima Plenuma ništa nije rečeno o interesima žrtve.
U istoj presudi sud navodi da je državni tužitelj, vođen zakonom, dužan navesti razloge svog odbijanja ili ublažavanja optužnice, pozivajući se na relevantne pravne norme. Institucija koja razmatra slučaj dužna je proučiti mišljenje tužitelja na sastanku, uključujući i unutar nje sudska rasprava, Rezultati rasprave o stavu državnog tužilaštva trebali bi se odraziti na zapisnik sa sastanka. Osim toga, u odluci se pojašnjava da stranke donesene u žalbi na odluku o odbacivanju optužbe ili njenom ublažavanju mogu uložiti žalbu. 
Kao što slijedi iz gornjih podataka, žrtva ima samo jednu priliku da zaštiti svoje interese - da ospori sudski akt.Međutim, u praksi niti sudska rasprava niti naknadna žalba na odluku ne mijenjaju položaj žrtve zločina, a interesi žrtve ostaju narušeni.
Moguće rješenje problema
Izlaz iz ove situacije možete pokušati pronaći tako što ćete se obratiti odredbama prisutnim u odluci Ustavnog suda br. 18 od 8. prosinca. 2003. U operativnom dijelu dokumenta kaže se da je odluka utemeljena na stavu državnog tužitelja dopuštena tek nakon završetka proučavanja proizvodnih materijala i saslušanja stavova strana. Na temelju ove odredbe, sud nema pravo odbaciti predmet dok se materijali ne istraže u potpunosti i ne izrazi položaj sudionika sastanka.
Prema pravnicima, takav pristup omogućio bi nam da pronađemo pravi pristup koji zadovoljava načela konkurencije i neovisnosti pravosuđa.
Ustavni sud nedvosmisleno ukazuje na to da se radnje tužitelja kojima se želi odbiti optužba ili mijenjati u povoljnom smjeru za okrivljenika mogu provesti isključivo nakon temeljite studije svih izvedenih dokaza (tj. Nakon sudske istrage) i saslušanja mišljenja ostalih sudionika, uključujući i nakon završetka rasprave.
Proceduralni dizajn
Zakonodavstvo predviđa da se u slučaju odbijanja kaznenog progona postupak ili progon građanina mora okončati na odgovarajućim osnovama, na osnovu čega se donosi odluka (odluka). Neki pravnici smatraju da taj pristup nije sasvim istinit.
Budući da se odbijanje rehabilitacijskih motiva izjavljuje na kraju postupka, poželjnije je da se sud s njim složi ne po definiciji, nego odlukom (oslobađajućom presudom), što će navesti u opisnom i motivirajućem dijelu.
Ako je postupovno djelovanje tužitelja zbog ne-rehabilitacijskih ("tehničkih") razloga, sud u ovom slučaju može odlukom (odlukom) obustaviti postupak / tužiteljstvo. 
Treba imati na umu da prestanak predmeta ne sprečava daljnje predstavljanje i razmatranje zahtjeva u okviru parničnog postupka.
Čl. 24 ZKP-a
Prema normi, slučaj treba prekinuti kada:
- Nepostojanje zločina ili djela u postupcima neke osobe.
- Utvrđivanje smrti optuženog / osumnjičenog. Izuzetak je proizvodnja usmjerena na rehabilitaciju pokojnika.
- Nepostojanje izjave žrtve ako se na temelju ovog dokumenta pokrene postupak. Izuzeci su predviđeni u 4 dijela 20 članka ZKP-a.
- Nepostojanje sudskog mišljenja o prisutnosti znakova napada u radnjama jednog od entiteta navedenih u stavcima 2., 2.1. Stavku 1. 448. Zakonika, ili pristanak Vijeća Federacije, Državne Dume, kvalifikacijskog pravosudnog kolegija za pokretanje predmeta / dovođenje u status optuženog jedne od osoba prisutnih u popis stavka 1., 3-5 sati 1. Članak. 448.
Prestanak slučaja istražitelj provodi na temelju odluke tužitelja. Istražitelj sastavlja postupovni dokument u kojem je navedeno:
- Datum i mjesto uklanjanja.
- Pozicija, F.I.O., osobe koja ga je izdala.
- Razlozi za pokretanje postupka s vezama na određene članke Kaznenog zakona.
- Rezultati istrage, u kojima se navode podaci o građanima u odnosu na koje je vođena.
- Preventivne mjere koje se primjenjuju na osobe.
- Upućivanje na pravila na osnovu kojih se slučaj prekida.
- Odluka o ukidanju preventivnih i sigurnosnih mjera.
- Podaci o sudbini materijalnih dokaza.
- Pravila žalbe na odluku.
Preslika dokumenta šalje se tužitelju, s izuzetkom slučajeva utvrđenih čl. 25.1 Zakonik o kaznenom postupku.