Čl. 144, 145, 148 Zakona o kaznenom postupku utvrditi pravila za organizaciju prijema, računovodstva, provjere izvještaja o nezakonitim radnjama, kao i postupak odlučivanja na temelju rezultata studije pristiglih zahtjeva. Odredbe ovih normi određene su podzakonskim pravnim aktima, zajedničkim odjelnim odlukama. Razmotrite daljnje značajke aplikacije Čl. 148 Zakonika o kaznenom postupku s komentarima odvjetnici.
Opće odredbe
Prema h. 1 žlica. 148 Zakonika o kaznenom postupku, u nedostatku razloga za otvaranje predmeta, voditelj istražne jedinice, istražitelj, istražno tijelo / ispitivač odbija pokrenuti postupak. Ta odluka donosi se odlukom.
Odbijanje otvaranja predmeta na temelju utvrđenog stavkom 2. stavka 1. dijela 24. članka Kodeksa dopušteno je samo u odnosu na državljanina čiji je identitet utvrđen. Taj je zahtjev također sadržan u h. 1 žlica. 148 Zakonika o kaznenom postupku.
Tijekom inspekcije tužitelja mogu se otkriti povrede kaznenog zakona. Kao rezultat toga, tužitelj ima pravo donijeti obrazloženu odluku o prijenosu materijala istražnom tijelu radi odluke o pokretanju kaznenog progona na temelju stavka 2. dijela 37. članka Zakona o kaznenom postupku. Međutim, istražitelj, vođen odredbama Čl. 144, 145, 148 Zakona o kaznenom postupku, pravo na odbijanje pokretanja postupka. Da bi to učinio, mora dobiti suglasnost šefa istražnog odjela.
Pravni zahtjevi
Kao što je naznačeno u 2 dijela Čl. 148 Zakonika o kaznenom postupku, prilikom izrade rješenja kojim se utvrđuje odbijanje otvaranja postupka kao rezultat provjere izjave o kaznenom djelu povezanog s sumnjama na subjekt čiji je identitet utvrđen, ovlašteni zaposlenik mora odlučiti hoće li pokrenuti postupak protiv podnositelja zahtjeva u vezi s svjesno lažnom otkazom.
Izvješća o nezakonitim radnjama često se objavljuju u medijima. Vodi ga Čl. 144, 148 Zakona o kaznenom postupku, ovlašteni zaposlenik tijela za provedbu zakona mora provjeriti podatke i, ako nema razloga za otvaranje kaznenog slučaja, odbiti ih pokrenuti. Podaci o odluci u takvim slučajevima podliježu objavi. Mjerodavne odredbe sadržane su u dijelu 3.T. 148 Zakonik o kaznenom postupku.
Preslika odluke u roku od 24 sata od dana izvršenja šalje se podnositelju prijave i prosljeđuje tužitelju. Subjekt koji je proglasio zločin mora objasniti pravo i postupak za osporavanje djela. Na odluku se može uložiti žalba šefu istražne jedinice, tužitelju ili sudu u skladu s pravilima utvrđenim u člancima 124-125 Zakona o kaznenom postupku.
Proglašavanje odbijanja nerazumnim i nezakonitim
U slučaju nezakonitosti odluke koju je donijelo istražno tijelo ili službenik za ispitivanje, tužitelj, u skladu s dijelom 6. Čl. 148 Zakonika o kaznenom postupku, otkazuje. Istovremeno donosi odluku, u kojoj citira svoje upute, određuje datum njihove provedbe. Taj se čin šalje šefu istražnog odjela.
Ako je odbijanje istražitelja / voditelja istražne jedinice nerazumno i nezakonito, tužitelj ga mora otkazati u roku od pet dana od dana primitka rezultata provjere izvješća o kaznenom djelu. Ta se odluka formalizira i obrazloženom odlukom. Na djelu su određene okolnosti koje je potrebno provjeriti. Materijali za odluku i reviziju odmah se šalju čelu istražnog tijela. Ovaj službenik, pak, poništava donesenu odluku, pokreće slučaj ili šalje materijale primljene od tužitelja na dodatnu provjeru s njegovim uputama, određujući vremenski rok za njihovu provedbu.
Ako je odbijanje na sudu utvrđeno nerazumnim i nezakonitim, sudac je dužan donijeti odgovarajuću odluku i prenijeti je na čelo tijela istrage / istrage i o tome obavijestiti podnositelja zahtjeva.
objašnjenja
U smislu odredaba Čl. 145, 148 Zakona o kaznenom postupku, dužnosnici ovlašteni za provjeru prijava zločina, u slučaju nepotvrđivanja činjenja protupravne radnje, moraju odbiti otvaranje postupka.
Službenici za provedbu zakona moraju imati dovoljno informacija za pokretanje postupka, što ukazuje na prisutnost dokaza o zločinu. Prema tome, u nedostatku takvih podataka, nema razloga za pokretanje proizvodnje.
U međuvremenu, kada se uspoređuju odredbe čl 148 Zakonika o kaznenom postupku s članovima pogl. 4. Zakonika proizlazi da odbijanje otvaranja postupka ne može biti samo u nedostatku dovoljno informacija za pokretanje postupka. Razlozi za pokretanje proizvodnje mogu biti. No uz njih mogu postojati okolnosti koje isključuju kretanje slučaja. Oni uključuju, posebno:
- isteku roka predviđenog za podnošenje odgovornosti za građane;
- smrt osumnjičenog;
- donošenje uredbe o amnestiji;
- nepostojanje izjave žrtve zlostavljanja, ako se pokretanje postupka provodi samo na njenoj osnovi, itd.
Značajke sadržaja poruke
Za izjave koje uključuju podatke o činjenicama koje su samo po mišljenju podnositelja prijave krivične i sa stajališta kaznenih normi koje se ne smatraju takvim, ne pruža se nikakav procesni odgovor.
Na primjer, otac, koji nije lišen roditeljskog prava, odveo je dijete protiv volje majke. Ona, zauzvrat, traži da on bude odgovoran za otmicu. Prijava podnesena agencijama za provođenje zakona ne uključuje kaznene procesne odnose, registracija ne podliježe prijavi kaznenog djela, u procesnom odgovoru donošenjem rješenja predviđenog u čl. 148 Zakonika o kaznenom postupku, ne treba.
Podnositelj zahtjeva mora ukratko objasniti pravnu prirodu stanja zločina. Neki odvjetnici kritički ocjenjuju položaj utvrđen u prvom dijelu analizirane norme. Prema njegovim riječima, odbijanje otvaranja postupka u vezi s nepostojanjem sastava djela dopušteno je samo ako je osoba uključena u slučaj. Prema mišljenju stručnjaka, identificiranje subjekta, potraga za građaninom koji nije svjesno umiješan u zločin, samo radi donošenja odluke o odbijanju s pominjanjem njegovog prezimena, trebali bi se smatrati apsurdnim.
Svjesno lažne informacije
Odgovornost za lažno otkazivanje predviđena je člankom 306. Kaznenog zakona. Kako je utvrđeno člankom 148. Zakona o kaznenom postupku, u slučaju odbijanja otvaranja postupka zbog izvještaja o navodnoj umiješanosti osobe u zločin, ovlašteni zaposlenik mora riješiti pitanje pokretanja kaznenog progona zbog pružanja informacija koje ne odgovaraju stvarnosti. Za to je potrebno dati pravnu ocjenu radnji podnositelja zahtjeva.
U međuvremenu, odlučuje se i o pokretanju postupka u vezi s subjektom koji prijavljuje zločin ukoliko ponašanje osobe otkriva znakove drugih djela predviđenih Kaznenim zakonom.
Obavezna objava
Osigurava se tako da ga mediji u kojima je objavljena poruka o nezakonitom činu odbacuju, odnosno napuštaju. Društvo će zauzvrat biti svjesno stvarne situacije.
Pravilo sadržano u 3. dijelu analizirane norme ima za cilj osiguranje transparentnosti u radu istražnih tijela. Namijenjen je tome da ojača kredibilitet agencija za provođenje zakona, kao i poticanje pravne svijesti građana.
Interakcija tužitelja i istražnih tijela
Vrijedi reći da je dio 6 148. članka ZKP-a pretrpio mnoge promjene. U trenutnom izdanju norma:
- Zadržava procesni suverenitet tijela gonjenja u odnosu na istražna tijela u fazi pokretanja postupka.Odluka o poništavanju akta o odbijanju otvaranja predmeta s uputama, uključujući pokretanje postupka, obvezujuća je.
- Vraća tužitelju priliku da poništi nezakonitu odluku šefa istražne jedinice / istražitelja.
- Zadržava pravo voditelja istražnog odjela otkazati akt koji je izdao niži rukovoditelj, kao i podređeni zaposlenici.
Neuspjeh u sporu
Naravno, nezakonito odbijanje pokretanja postupka za žrtvu zločina vrlo je mučno. Ako smatramo nerazumnom, nezakonitom odluku s gledišta procesnog prava, onda je ona potpuno neprihvatljiva. Unatoč tome, nezakonito odbijanje prilično je česta pojava.
Neosnovana odluka ovlaštenog zaposlenika stvara prepreku žrtvi da ima pristup pravdi. Međutim, zakon predviđa mogućnost žrtve da brani svoje interese i ospori takvu odluku.
Ako odluku donosi istražitelj, žalba se šalje sudu, šefu istražnog odjela ili tužitelju; ako istražni službenik, tužitelj ili sud.
Vrijedno je napomenuti da se odluke donesene po žalbi mogu i na sudu osporiti. Osnova će biti čl. 125 Zakonik o kaznenom postupku.
Ako je podnositelj zahtjeva obaviješten o odbijanju otvaranja predmeta službenim pismom, ali o tome nije donesena odluka, građanin može osporiti samu odluku i neprovođenje zakona u skladu sa zahtjevima zakona o obveznom odgovoru na izvještaj o nezakonitom činu na način neposredno utvrđen proceduralnim postupkom propisi.