h. 1 žlica. 10 Kaznenog zakona utvrđen je uvjet pod kojim je kazneno pravo dobiveno retroaktivnom silom. Drugim riječima, primjenjuje se na radnje počinjene prije njegovog usvajanja. Razmotrite značajke primjena čl. 10 Kaznenog zakona. 
Opće informacije
Prema čl. 10. Kaznenog zakona, ako zakon ublaži sankciju, eliminira djelo djela, poboljša stanje subjekta koji je počinio prekršaj, obdaren je retroaktivnom silom. Njegove odredbe odnose se na građane koji su uključeni u odgovarajuće krivično djelo i prije njegovog stupanja na snagu. Među ostalim uključuju osobe koje su izdržavale kaznu ili su ih već odslužile, ali njihova kaznena prijava nije povučena.
Ako zakon utvrdi zločin djela, pojača sankciju, pogorša položaj građanina, on nema retroaktivni učinak.
Kako je utvrđeno u dijelu 2. članka 10, ako odredbe zakona ublažavaju kaznu koju osoba izdržava, ona bi trebala biti smanjena u mjeri utvrđenoj novim pravnim aktom. 
Čl. 10 Kaznenog zakona s komentarima
Retroaktivan učinak pravnog akta smatra se iznimkom od pravila o zakonskom djelovanju u vremenu. Postojanje takve norme jedna je od manifestacija humanizma.
Primjena čl. 10 KZ moguće je ako počinitelj počini radnju pod djelovanjem jednog zakona, a pravdu privede pod drugim pravnim aktom.
Ako su odredbe potonjeg usmjerene na poboljšanje položaja subjekta, pravosudni i istražni službenici trebali bi ih primijeniti. Štoviše, vrijeme radnje nije važno.
Na primjer, nakon uvođenja novog Kaznenog zakona 1996. godine, neka djela su dekriminalizirana. Konkretno, odgovornost nije predviđena za neprijavljivanje zločina, kršenje reda odlaska, boravka u pograničnoj zoni, olupina i slično. 
iznimke
Pravni status subjekta, prema Čl. 10. Kaznenog zakona, ne može se pogoršati ako je nakon zločina koji je počinio donesen novi zakon kojim će se izvršiti stroža kazna. U takvim se situacijama primjenjuje prethodni normativni akt koji je bio na snazi u vrijeme čina. Dakle, odredbe prethodnog Zakonika o kršenju osobne privatnosti, nezakonitom primanju kreditnih sredstava, nezakonitim radnjama u slučaju stečaja u vezi s zločinima počinjenim prije 01.01.1997. Nemaju retroaktivnog učinka. To je zbog činjenice da zakon iz 1960. nije odredio kaznu za njih čin.
Eliminacija kriminala
U odredbama čl. 10 Kaznenog zakona koristi nekoliko određenih pojmova. Jedna od njih je uklanjanje kriminala.
Zakon koji dekriminalizira povredu je takav pravni akt kojim radnja koja je prije bila zločin prestaje biti takva. Prenosi se u kategoriju disciplinskih, upravnih, nemoralnih, građanskih nepoštivanja, ili se uopće ne spominje ili ih potiče pravna norma. 
Odredbe zakona koji eliminira zločin djela mogu iz Kaznenog zakona izuzeti članak kojim se određuje kazna za njega, promijeniti dispoziciju norme, uvesti nove elemente u nju, samo uz nazočnost subjekta koji može biti odgovoran.
Pored toga, dekriminalizacija se može provesti uvođenjem novih pravila u Opći dio Kaznenog zakona. Na primjer, mogu uspostaviti prethodno nepoznate ili proširiti tradicionalne uvjete koji isključuju kriminal. Pravila mogu tako provideer pružati osnove za izuzeće osobe od odgovornosti koja prethodno nije bila zakonski propisana.
Komutacija kažnjavanja
U 1996. godini prvi su put u novom Kaznenom zakonu označeni kao olakšavajući čimbenici:
- Razuman rizik.
- Izvršenje naloga / naloga.
- Prisila (mentalna / fizička).
Kažnjavanje se može ublažiti spuštanjem minimalne, maksimalne ili obje ove granice. Mekši zakoni su:
- Ne mijenjajući granice glavne sankcije, već isključujući obvezno izricanje dodatne kazne ili izricanje iste, ali u blažem obliku.
- Promjena prema dolje granice kazne predviđenih posebnim dijelom.
- Omogućavanje mogućnosti da sud po vlastitom nahođenju izrekne dodatnu sankciju, nasuprot prethodno postojećim pravilima, koja su sadržavala obavezu umetanja.
Postupak primjene takvih normativnih akata osigurava 2. dio Čl. 10 KZ. 
Kontroverzni trenutak
U pravnoj literaturi traju rasprave o tome koji bi zakon trebao uključivati čin koji istovremeno ublažava i pooštrava kaznu. To se posebno odnosi na odredbe kojima se smanjuje minimalni iznos glavne ili dodatne sankcije i istovremeno povećava maksimalna granica ili djeluju suprotno.
U praksi se koristi sljedeći pristup. Ako se novim zakonskim aktom može dodijeliti mekša mjera, onda ona ima retroaktivnu snagu u dijelu koji poboljšava položaj građanina. One odredbe koje pooštravaju odgovornost ne podliježu primjeni, a sankcija je izrečena građaninu prema prethodnom zakonu. 
Razmotrimo primjer. Pretpostavimo da je prethodni zakon uspostavio za djelo od 5-8 godina zatvora. Novim regulatornim aktom sankcija je promijenjena u 3-10 godina. Dakle, sud je dobio apstraktnu priliku da liši predmet slobode manje od 5 godina, odnosno ublažiti sankciju ili nametnuti svih 10 godina, tj. Pooštriti odgovornost.
Međutim, kako je utvrđeno čl. 10, nije dopušteno pogoršanje položaja građanina, jer je u suprotnosti s načelima humanizma zakona. Prema tome, retroaktivno djelovanje spomenutog normativnog akta vrijedi samo u dijelu za ublažavanje odgovornosti, tj. Sud ima pravo počinitelju pripisati najmanje 3, ali ne više od 8 godina zatvora.
dodatno
Odvojeno treba spomenuti i retroaktivni učinak „posrednih“ zakona. To je naziv akata koji su na snazi nakon ublažavanja prethodnog zakona, ali prije pooštravanja novog. 
Na primjer, u vrijeme zločina izrečena mu je kazna do 6 godina zatvora, kada je kriv krivac priveden pravdi - do 5, a u vrijeme kada sud donese odluku - do 7. Na temelju načela humanizma, sud bi trebao primijeniti "posredni" normativni akt kao najliberalnije, poboljšavajući položaj subjekta.